beats by dre cheap

But fate can't break this feeling inside that's burning up through my veins...

[IMG]http://i242.photobucket.com/albums/ff108/dinchy007/e8cd560e.jpg[/IMG]

Na jastuku bdim na ponoćnoj strazi, kao stari posustali ratnik kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik. Pod oklopom drhti košuta plaha, većno gonjena tamnim obrisima straha koja strepi i od mirnih obronaka sna..


Uvijek pokušavam u kasne sate da racionalno pogledam sve,  cjelokupnu situaciju, ne samo svoj život. Jer koliko je zapravo jedna mala jedinka bitna u ovom svijetu punom istih ljudi, sa istim težnjama i nadanjima. Pa, onda, shvatim koliko smo samo sebični i koliko smo pohlepni želeći da imamo sve za sebe, želeći dobiti najviše pažnje, biti prvi, pobijediti isto toliko jadne, male čovječuljke oko nas. A nikad se, zapravo, ne zapitasmo šta to neko drugi osjeća. Koji su njegovi razlozi zbog kojih je iskovan baš takav. Možda on u sebi nosi identičnu tugu. Ali, kako da razumijemo druge, i njihovu patnju ili radost, kad ni sami sebe ne razumijemo...

... Ja znam da vreme ne voli heroje i da je svaki hram ukaljalo. Al' meni, eto, ništa 'sem nas dvoje nije valjalo.

Toliko osuda oko nas, nismo ni svjesni. Ako želimo da osudimo druge, nije li tako da moramo prvo biti svjesni samih nas? Mene, ipak, od svega, najviše zaboli nezahvalnost. Ni jedno 'hvala ti što si bila kad niko nije', ni jedno 'izvini što sam đubre kada najmanje zaslužuješ', ni jedno 'molim te', ni jedno iskreno 'kako si, treba li ti šta'. Ne. Kako da ih i bude te iste misli po pravilu ostanu zakopane u dubinama ili okamenjene na jezicima. Sve će se jednom pogledati. Sve će doći na naplatu. A, opet. Ko sam ja da govorim o drugima...

Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje. I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje, al' uspevam da još jednom odolim da prošapućem da te noćas ruski volim.

Što su reći, kremen što se izliže. Kad-tad.

J'adore
http://712010.blogger.ba
23/02/2011 02:42