beats by dre cheap

That was quite a show. Very entertaining.

Prijašnji post ne liči ničemu, znam. Naškrabala sam ga bukvalno, da nema veze sa životom.

[IMG]http://i242.photobucket.com/albums/ff108/dinchy007/3670d51e.png[/IMG]


Vizavi 2010. godine...
Početak je bio prelijep (: Slavila sam fino, bukvalno preko noći dobila dvije saavršene prijateljice (isto tako ih preko noći malo kasnije i izgubila) - kako došlo tako i otišlo. Počeli smo izlaziti, ma čovjek nas nije mogao upratiti. Nas četiri, kakva senzacija. Hahahaha. Štiklice, haljinice, šminka. (čemu sad se pitam?) Upoznala sam njega. Najveće blago i najveća greška koju sam u životu imala. Sve u jednom. Hodalo se po gradu, dernecima, išlo po vikendicama.. Sprijateljila se sa A. i drugom A. i trećom A. iz razreda. Smatrala kako mi život malo po malo postaje idealan. Znate, okružena prijateljicama, imala njega, škola išla po planu.
I nekako, rado bih se vratila u to doba da osjetim malo tu sreću ponovno. Sa mojom A. se zbližila jako, počele izlaziti, upoznavati se sa mnogim ljudima. Bože, kad pogledam, sve je to bilo tako kratkog vijeka. Onda njegova Turska, non-stop ubijanje u mozak s tim. Naši oni momenti, pa svađe, pa mirenja, prekidi, sranja, suze, suze, nerviranja :)
Pitam se, da li je onih prvih par mjeseci zaista vrijedilo svega toga?
Ljetni raspust. Oo, pilo se i pušilo, neću to da krijem, kakve prolazne senzacije, kakve puste gluposti, ništa lijepog nisu ni donijele. Niti će ikome ikada. Kako je godina išla dalje, kako su se dani nagomilavali, postajalo je sve teže. Skoro tri mjeseca njegovog odsustva. Turska, samo mi je to bilo u glavi. Skype, Facebook. Zatvorila sam se u kuću bila, doslovno. On mi je bio na pameti non-stop. Nadala sam se da će da se vrati. I vratio se. Ali ništa nije teklo po planu. Postao je tako udaljen, tako više bilo čiji nego moj. Tako se više nismo viđali svaki dan. Ni čuli. Prođe po 10 dana da se ne čujemo. I kada se vidimo kao da se ništa nije desilo. I šta imam od toga? šta ja imam od toga kad se bliži prokleti 7. januar, prokleta godina dana, prokleti zatvoreni krug. A ja se bojim njega nazvati jer mislim da više nije moj. Možda će nekad ponovo biti ali trenutno nije. I ne očekujem ni najmanju stvar od njega. Mislila sam da mogu biti s drugim. Pokušala sam. I nakon samo jednog poljupca sa duplo boljim dečkom sebi obećala da u moj život ne puštam apsolutno nikoga bar još par godina.

[IMG]http://i242.photobucket.com/albums/ff108/dinchy007/083f6d2e.jpg[/IMG]

I guess that's what I get
For wishful thinking
Should've never let you enter my door
.

Eto. Moja godina je stala u par rečenica. 365 dana smijeha, plača, nostalgije, uzbuđenja, nesvjesnosti, užitka.. Sve te emocije, sva sreća, sva tuga ? Je li moguće da je prolazi sve? Za šta jedan obični čovjek uopšte živi? Koja mu je svrha? Da jednom bude zaboravljen?

[IMG]http://i242.photobucket.com/albums/ff108/dinchy007/ddff15cf.jpg[/IMG]

Česta pitanja koja čujem ovih dana su : Novogodišnje odluke/rezolucije, šta očekujemo od 2011., šta želimo promjeniti....
Tipične gluposti abnormalno monotonih i nezanimljivih ljudi koji nemaju apsolutno ništa drugo da rade osim da smišljaju svoj sljedeći potez.
Ja od 2011. ne očekujem ništa.
Kao što ne očekujem ni od 2012.
ni 2013. (osim da će zaista doći)

I koliko je ovaj život nepredvidljiv. Jednom stranac ti postane čitava smisao postojanja. Jednom blizak čovjek postane stranac. I stalno se ponavlja. A ti ostaješ u svojoj priči čekajući novi dan, novu epizodu. Nemajući ideje šta će ti se desiti. Ako čekaš da ti se nešto desi, ništa se desiti neće. Ako zaista želiš da promjeniš svoj život: promjeni frizuru, promjeni način odjevanja, promjeni ljude oko sebe, promjeni svoje navike. Promjeni svoje stavove i razmišljanja. Da, znam da je neizmjerno teško. Tvoj uspjeh je proporcionalan tvojoj volji.



[url=http://www.blogger.ba/komentari/82282/2575419/str12]komentari[/url] [IMG]http://i242.photobucket.com/albums/ff108/dinchy007/d460331c.png[/IMG]

J'adore
http://712010.blogger.ba
06/01/2011 03:45