J'adore

Jabuke i vino čekaju, i reš prepečen tost. 7.1.2010. ♥

29.11.2010.

Drage moje. Da vam se javim. Moja lutkica je tu, u Sarajevuu :) Ima neke komplikacije ali ja vjerujem iskreno da će se sve riješiti. Kako ste mi ? Volim vas

:*

13.11.2010.

Vratio se. ♥

Smiješno je govoriti koliko ga volim, nije li ?

06.11.2010.

Sometimes I'm up, sometimes I'm down. Oh, yes, Lord.



Evo sad mi je jasno zbog čega sam zatvorila blog. Nešto u meni pravi blokadu, ružnu i nepodnošljivu.

Da krenem ja od starta, budući da je prošlo desetak dana kako nisam pisala ništa; a i pticama na grani je poznato da se kod mene situacija kardinalno može promjeniti u roku 3 dana. Shvatih kako sam majstor u stvaranju komplikacija. A na izgled je sve vrlo jednostavno. Dolazim do zaključka da je moj život velika melodrama. It's just the way my story goes.
U prošlu srijedu sam se sa njim posvađala pa mu rekla kako ne želim više da se zajebajem. On je replicirao kako treba da živim svoj život kao da njega nema i da ga čekaam krajičkom svoga srca, te, da ako nam bude suđeno bit ćemo skupa (sačekajte da odem povratit... eh, tu sam) Uglavnom, šuplju priču ja ne grizem, na njegovu žalost. Rekoh kako ne želim da se čujem više s njim uopće. A on da treba da razmislim; sve je to ništa.
U četvrtak navečer, ja tamaan hemiju da učim kad javlja mi se Adi. (error: novi pojam)

Usvojite riječ: Adi.

19 godina, slabo korišten, dobro, čak odlično izvajan, sportaš (s kojim sam trenirala), svojevremeno velika simpatija. Vozno stanje: metalik audi a6 po mojoj slobodnoj procjeni, što znači dobrostojeći. Nije da je bitno, blaga digresija. Ne može biti bolji, u svakom slučaju. No, kako ja to volim da kažem, proš'o voz !

Eleeem, javlja mi se on po jedno 10 put da me izvede vani; još od maja. Znam da mu se jako sviđam. Ponavljam frazu: proš'o voz.
Ja pristanem. Ne da mi ne godi, čak naprotiv, u njegovom društvu mi je bilo krasno. Čitavu veče je upućivao na to kako želi da bude sa mnom; uglavnom pričali, smijali se.. Dovede me kući.. I poljubi me. Ja se sjebala :S WTF ? Niko me nije drugi sem Armira poljubio ima više od godinu dana, znači ja nisam mogla da vjerujem.

Eh, ovdje je sad kulminacija.



Dođem kući i opali me panika. Kažem Armiru da sam izašla sa ovim. Ej, ostalo je epika! Da vam sad ne detaljišem, poludio je. Još mu nisam rekla da me ovaj poljubio. Znači toliko smo se posvađali da sam ostala frapiiirana. Bez obzira što smo lijepo rekli da nećemo da se ograničavamo dok je tamo, liiiiiijepo smo rekli da nećemo biti u pravoj vezi neko vrijeme. A-a.. Ja ne znam šta je zapravo u pitanju kod njega, vjerovatno mu je ego povrijeđen.

Eh, Adi je u petak otišao u Beograd (da vam ne pričam da me htio povesti. IDOLU, wtf ?) na par dana. Kada se vratio u nedelju navečer, odmah me nazvao, 'ajde mi se dogovorimo da se nađemo. I iz inata, ja pristanem da budem s njim. Znala sam od starta da to neće na dobro izaći. Kad se vratih, stavim na facebook-u 'in a relationship' namjerno. Pogodite ko je stavio 'like' :) -.-

Uuu svakom slučaju, već u ponedjeljak kad sam se našla sa Adijem rekla sam kako to neće ići, da volim nekog drugog i da nisam spremna da imam bilo kakvu vezu, iako je zaista momak prekrasan, i zgodan i rekao je da bi me čekao, bla, bla, kako bi on znao cijeniti 'sve što drugi nisu..' i ta standardna šuplja;

Kad nešto ne možeš, ne možeš. Javim se Armiru, i počnem da se jadam. Jedva je prešao preko toga. Kao ispalo je na kraju kako sam ja njega prevarila. I onda mi je nabijao na nos to sve, provocirao me, govorio izrevoltirane gluposti od 'boli me kurac za tebe do KAKO SI MI TO MOGLA UČINITIII' .. od 'ne želim s tobom da pričam do ja ne mogu da se ne čujem s tobom' ;
Rekoh mu ajde prvo se dogovori sam sa sobom, lutko, pa ćemo razgovarati. Za par dana se javio i rekao kao eto razgovaraćemo kad dođe ovdje za Bajram, ako dođe. Ma ima da ga iskoristim (tjelesno !) Ostalo me ne zanima. Ne želim više biti s njim u vezi. I got enough. Ovo je najgrublje moguće ispričana priča. Da vas ne peglam sa detaljima. MOŽETE ZAMISLIT KAKO BI DETALJNO IZGLEDALO HAHAHAHA.

Nevermind. Još jedna loša strana je škola. Dobila sam 1 iz matematike. Imam 5 neopravdanih (trebala sam ih imat 9). Danas jebem mater jednog histeričnoj glupači u školi na tjelesnom i prof. me zapisala, idiotkinja. Stari će doživotno biti ljut na mene. Toliko glupača da ne povjeruješ. Kao da mene zanimaju ti njihovi ispadi. Iskulirala sam profesoricu, zato me i zapisala.
Ništa nije problem ko retardirana razrednica koja će me dvije sedmice minimalno oko ovog da smaraaa -.- 

Fuuuuuuuj višeeeee.

Jao. Eto! To bi bilo to. Nisam nešto rječita u zadnje vrijeme. Bit će jedan filozofski post kad se malo smirim. Živci mi TITRAJU non stop. Al' volim vas svejedno


komentari!

05.11.2010.

I'm baaack, bitches! Marillyn sretan rođendan sa malim zakašnjenjem, I love u girl ♥

28.10.2010.

Da se nisam njemu nadala, ne bih sada pusta ostala.

27.10.2010.

Ogrnula nas noć od grijeha, dira u staru bolnu ranu.


Post od subote:
Pretpostavljam da već satima, ali bukvalno satima pokušavam da odlučim šta da radim večeras; uz to instaliram sims 3 negdje trideset i šesti put (jedna od opcija je da sve pošaljem u vražiju mater i igram se)
Osjećam se  kao da me  usmrtio teretni voz. Trebale smo večeras izaći u klub, međutim budući da me pregazio gore navedeni, to očito neće biti moj plan za večeras.
Ne mogu. Ljudi, ne mogu gledati nikoga, ne mogu da slušam nikakvu muziku, još manje da se veselim s nekim.

Mislila sam kako nije loša ideja da odem da nadogradim nokte ponovo, ali ne znam da li je pametno na to trošiti pare. Mogla bih naručiti sebi da jedem, uzeti film u videoteci, ali to nosi previše kalorija! Mogla bih pozvati nekoga sigurno da provedemo mirno, fino veče u kinu ili na nekoj kafi ali koga god se sjetim, predomislim se :D
Izgleda da ću ipak završiti ovdje, ne radeći ništa..



Tako je i bilo. Neraspoloženja se samo gomilaju, gomilaju.. Sve je gore i gore; Nemam riječi toliko da bih iskazala kako me bol nekako prožima, znate onaj osjećaj kad vam je toliko više pun kofer, a morate da trpate i trpate stvari i na kraju sve ode u helać. Ja sam došla do faze kada se rajsferšlus polaako počinje kidati; do Nove godine ću morati kupiti drugi kofer :P
Prva stvar koju vidim ispred tebe kada se probudim je mrak. I ne, nisam postalo toliko melanholična i umobolna, bukvalno kažem. Nebo se razvedri tek kad sjednem u tramvaj :D Sivo, hladno; a nekako, ovo vrijeme mi je normalno za ovo doba godine. Došla sam do zaključka kako ove godine sva godišnja doba idu po redu, po definiciji. Od januara do negdje polovine marta bilo hladno i snijeg, pa se polako počeo topiti, počele kiše, jes' da su malo dugo trajale .. ali je zato ljeto bilo vrućee :) I evo, lišće žuuuti, a ja šuutim
.. Septembar je bio lijep. Oktobar hladan. Još samo da polovinom novembra padne snijeg, i ostane: mogli bi reći da je se sve kalendarski odvilo :D Ma, koga briga zapravo :D

Eh, ja sam vam bila ista ko i vrijeme, al' bez pretjerivanja :D Samo što je meni najveće ljeto bilo i u januaru i februaru, radi njega (: Kao i sljedećih 9, 10 mjeseci. Neopisivo, neopisivo mi fali. Ja sam lijepo znala kada je otišao da će mi prokleto nedostajati tek kasnije, kada zapravo shvatim da nije uz mene; rekla sam mu nek ide za svojim snom, za onim što najviše i voli. Ne mogu se ja takmičiti s njim .. za njega :D Nekako mi nema logike :D On ipak voli sebe prvenstveno. Skidam kapu. Znam kako mu je. I ja sebe volim. Samo što sam bila nepromišljena, pa u jednom trenutku ga zavoljeh više; proći će i to. 'sve će ovo jednom proći'

Lutati, tražiti... Može se i umrijeti. Voljeti ... Voljeti ... Ne može se prestati (:




Pokušavam da ispravim ocjene koje sam najblaže rečeno zasrala. Eto, geografiju npr. nakon trojke dobijem 5. I onda ona juče dadne umobolan test. Umobolan, najblaže rečeno ! Da vas ne zamaram s tim; odustajem. Tješim se da je polugodište. Ali ako moja apatija prema svemu postane trajna, loše će da bude. Vadim papire za stipendiju, prošla sam odličnim na kraju prvog, ali imam vrlo dobro vladanje. Ako me to zajebe, razrednici kuji bacam bombu na zgradu. Sreća, znam gdje živi ..

I tako drage moje. Iskreno se nadam da ću biti veselija. U principu, nisam ja loše. Samo sam prazna. Smijem se, na izgled izgledam bezbrižno, potpuno. Ali mi je u glavi, u mislima, u srcu, u svakom poimanju sreće. Ni s njim nikada nije bilo savršeno u teoriji. Međutim, ja sam se i u najgorim trenucima sa njim osjećala kao na nebu. Sve je divno, i prijatelji i okruženje.. Fali on, kako god okreneš. Doći će tu za Bajram vjerovatno; A vjerujem da će ostati u Turskoj za stalno. Iako se s njim nikad ne zna. Ja svaki put pomalo umrem kada me obavijesti šta se događa. Najradije bih mu rekla da mi ne govori ništa, ali to ne mogu. Navikla sam da mu budem podrška. Bit će bolje, ja ću se njemu uvijek nadati. I zauvijek ću ga očekivati, i kad budem možda imala nekada nekog drugog. Tražiću njega. Vjerovatno ga neću naći. Sve dok mi se ne vrati (: A, ako mi se i ne vrati, pomiriću se sa bolnom istinom da ću biti tako prazna svo vrijeme..

Neću više, ovo je dovoljno. Sad za sad. Pokušaću biti redovnija. Volim vas (:




17.10.2010.

Grozni trenuci.

17.10.2010.

Nisi kriva što si ravna k'o stativa. Nikako, nikako :)

I don't hate you, it's just... Naah, I hate you :)



Šta je vrlo lako za zaključiti? Kada ti je sve u životu jebeno lijepo i ide k'o po loju (sa iznimkom što sereš da ti je loše) možeš pričati kako stoječki podnosiš svoje probleme, kako si hladan kao led i kako te ne dotiče ništa odavde do mora. Čim prvi problem dođe i pokvari ti idilu, uništiš se. Sve ti pada u vodu, pitaš se 'Zašto sveti Bože, ti koji si na nebesima... :'( ' -.- Smiješno je kriti svoje osjećaje, u biti postati kukavica. Bježiš sam od sebe. Ma ustvari, boli me kurac. Pardon, ovdje je finoća na nivou. Koristit ću pojam 'ljubavni mišić'. Boli me ljubavni mišić.

Sve se vrti oko istog. Ja sam vam k'o i vrijeme. Sunčana i nasmijana i ne vidim ni trunku nesreće ni sivila u svom savršenom životu -.-
Što bih voljela da nema ironije;

Prvo, ocjene su otišle pizdu materinu. (izvinjavam se: majčin venerin brijeg
) Nemam volje da učim, gradivo je potpuno nevažno i pretrpano, imam osjećaj da ću da eksplodiram, toliko se osjećam nevažno i bezizražajno. Čak ni izlasci, ni kojekakve nevjerovatno duhovite opaske me ne dotiću ni najmanje. Eh, kad se sjetim prošle godine. U ovo doba sam se skoro pa jednako osjećala. Samo ove godine jaz je dublji.




Nemate pojma, nemate ideje koliko mi nedostaje. Koliko mi fali njegovo prisustvo, njegov lik, njegov glas, sve. Žderem se. Nije mi dovoljno pričati s njim par sati dnevno preko interneta. Svaki put kad me obavještava, on regular bases, o životu tamo i budućnosti sve mi se čini dalji.
Pogodite šta. Izgleda da se neće vratiti. Ja se budala radovala prije vremena. Treba da ode na probu u Istambulski klub Galatasaray, ako ga prime to će biti haos, biće paaaaaaaaraaa, biće svega, al' neće za mene njega (H) - rimuje se wohooooo.
A takooo mi faliiš, ii taako miii treebaaš. Ni sunce zemljiii kao ti meniii.

Ja njemu fino kažem, dečko budi iskren, ako budeš s nekom se tamo jebavao ili bilo šta, hoću da znam, ako već možeš uraditi, možeš snositi i posljedice. Kaže, parafrazirano, kako mu se društvo smije tamo, 3-4 djevojke su htjele izaći, on se dogovori s njima sve i na kraju ne ode.
Reko zadovoljiću se mišlju da sam razlog.
Kaže ko će biti drugi, majke ti.
Reko u redu je, nemoj da ja nekome moram vitalne organe pretvoriti u svoj doručak (: O spolnim da ne govorim. Njegovi ostaju za mene do kraja života !! *wicked laugh*

Uglavnom, dosta smo toga ispričali jedno drugom, i obožavam svaki naš razgovor. I opet sam sad skontala koliko mi nedostaje i eto šta da radim. Tak'a mi nafaka!! Takav mi grah pao.

Kaže on nešto 'za sve ima vremena'; kažem 's tobom nikad nema vremena' -'bit će vjeruj mi :)!'
I sad ono ja kontam to zapravo znači da će se on obogatiti pravo i onda će napokon doći u svom lamburdžiniju po mene ispred zgrade i da će me odvest u Tursku i da ćemo se vjenčat i da ću bit žena nogometaša i eto :D
I'm takin it waaay to serious, don't u think? .. Yeah, I know. HAHAHA. Naravno da se zajebajem (zapravo i ne baš al' eto fijuuuu)



Joj kad vidim ova sranja (*fekalije) po blogu: ono pogledao me, nije me pogledao, pružio mi je ruku, javio mi se na fbu, ne znam ko je al' ga volim do neba... zapitam se, O BOŽE ŠTA JA OVO ČITAM? :S

Al' hajde, valjda svako mora proći tu neku određenu fazu. Smiješno je što su mi se neke djevojke prije činile mnogo zrelije nego što su sad. Bilo kako bilo, površnih će uvijek biti. I neiskusnih. Razumijem.
ALI POBOGU, ZAŠTO MORAŠ SVOJU GLUPOST DIJELITI SA OPĆIM PUKOM, ZAR TI JE NEŠTO POPILO MOZAK, IDIOTE ŽENSKI? I zašto sebe uzdižeš da si važan i inteligentan, olako uzimaš riječi 'ljubav', 'život' .
Šta pojedinci znaju o životu? Šta znaju o ljubavi? Nee, svi su vrhunski poznavatelji. Psiholozi, dapače, može biti.

Ma dajte.

I ovaj blogger glupo mjesto postalo. Nema Samre (Tren), evo sad je i Marillyn otišla, da ne pričam o mnogim što su prestali aktivno posjećivati blogger odavno.
Tužno :(

Odoh.

09.10.2010.

Beggin', beggin' youu ♫


Danas se na mom repertoaru škola nije nalazila, izbjegla sam je u širokom luku! Ne, ne bježim ponovo, nisam prespavala čitav dan, nisam glumila kako imam mingrenu ili upalu jajnika;
Možda ste i čuli za novi projekat 'Volontiraj-kreditiraj' , sa objašnjenjem: Zaposlimo srednjoškolce na jedan dan; baš vam hvala.

Uglavnom, zapade me kao člana vijeća učenika da sudjelujem u ovom socijalnom danu.
Eh, taj socijalni dan je za mene počeo zorom, uz prve krike tramvaja :P. Tačnije oko pola 7. Uzimajući u obzir da san na oči nije došao prije 4, sasvim me razumijete. Ne rekoh vam kako su mi dodijelili Radio televiziju Bosne i Hercegovine kao mjesto tj. firmu u kojoj sam trebala provesti vrijeme. Uglavnom, tako sam vam se ja polu-živa spremila; krajnji je rezultat bio prelijep, iako sam izgledala barem 10 godina starije. No, protiv genetike i bez preparata se ne može :P! (Jao, hej -.-
Pročitala sam ovo što sam upravo napisala i ne mogu da vjerujem, al' neka ostane hajde, da imamo čemu da se smijemo ! Hahahahahaha. )

Aaaaanyway, dođoh na Skenderiju, i pojma nemam s kim sam u grupi i šta se tu treba dešavati. U momentu kad sam pomislila kako ću dan ipak provesti kući ugledah svog dugooogodišnjeg prijateljaa; i on je učestvovao u projektu, ali za razliku od mene, zapala ga je mesara ! Hahahahaha, niste svjesni provokacija koje su uslijedile!

Da ne dužim, ja komunikativna, otvorena kakva jesam, odmah sam se uživila u ulogu. Sa mnom su bile tri... jao Bože pomozi mi da nađem pravu riječ da ih opišem... Ne želim biti toliko nekulturna i zlobna. Ali moje godišteee cure, ne zna se koja izgleda više retardirano. Ali retardiran u bukvalnom smislu.. Ne da izgledaju ko da su prije dva mjeseca napunile 11, već im opseg vokabulara ne prelazi 10.
'Dobar dan'
'Doviđenja'
'Ne znam...'
'Super nam je.'
'Baš nam je extra'

I znate onu politiku kad jedna čuje od druge nešto, pa se ponavljaju. Ja sam bila puna pitanja, prešli smo sve ključne prostorije televizije, gledali snimanje vijesti, išli u režiju, info blok, produkciju, upoznali se sa glavnim urednikom. Mnogo, mnogo toga sam saznala što do sada nisam znala i jako mi je drago. Privlači me posao novinara, spikera; Voljela sam se isticati i biti u centru pažnje. Televizija je, mislim, pravo mjesto za mene. Možda se ipak odlučim za istraživačko novinarstvo. Nisam još u potpunosti odlučila.

Uglavnom, ja znam da sam svaki put u zemlju propala kada su nas generalno predstavili kao 'učenice drugog razreda Prve gimnazije'.
A svaki put se desi da me pitaju 'A ti si četvrti predpostavljam?' Bruka.

Svako danas može ići u gimnaziju vala. Previše ih je. Shvatila sam kako su stručne škole poput Medicinske, Ekonomske konkretnije, samim tim i isplativije naravno; al' šta je tu je, ne kajem se što sam Prvu upisala jer sam je baš zavoljela.


Što se tiče ocjena nisam baš zadovoljna fizikom i matematikom naravno. I geografijom. Jedva čekam da se riješim one idiotkinje od razrednice. Ta žena je mentalno poremećena.

S njim sam se čujem, o tako mi je nedostajao. Vjerrujem da će se uskoro vratiti i brine me to. Ali u svakom slučaju jedva čekam; nije mi Sarajevo isto bez njega. Pusto mi je i glupo. Međutim, nađem razonodu uvijek, lakše mi je sada nego što je bilo prije par mjeseci, kad je bilo udarno.

Eto tako, moje drage. Imam vam još nešto pričati ali mi je mrsko sada. Volim vas


 
07.10.2010.

daleko, dalekooo ..

Sve staze svijeta prođoh ja, sa zvijezdama sjevera. I svaku svoju grešku znam, ja ih zbog nje ponavljam. Sve staze svijeta puste su, samoća mi u koferu. Pjesma me boli, razori: a nju mi ništa ne vrati.. Daleko, daaleko, srce mi je ostalo: ostalo za sva vremena da kraj nje' budi se.

Sve luke mora moj su dom, a moje misli su sa njom. U boji njenog oka sam i njeno ime ponavljam.




Nemam šta reći više. Sve me prožima, bol se skupila. Ovako u kasnim satima mi samo treba da budem sama, daleko od svih onih ljudi što me svaki dan okružuju, svih onih prijatelja, svih poznanika što me salijeću, dosadni su mi. Želim samo njega; nismo se čuli od ponedjeljka, kako sam druga smjena, nisam na internetu mnogo, ne stignem. I nikad ne uspijemo da se čujemo. Ubijam se.

Razgovarali smo, želi da se vrati jer nešto tamo nije kako je on zamišljao, preserava se po običaju. I nervira me. Danas sam pričala sa sestrom njegovom, iznervirane su i ona i stara njegova. Kako ne bi bile. Prokocka sve što mu čovjek dadne. Nezahvalno derište.

Bez obzira na sve, podrška sam i to velika. Samo što nisam uvijek raspoložena slušati njegova sranja. Umjesto da se izdrži, napravi nešto od života, ZANOVJETA VIŠE. Daj, odrasti, dvadeset ti je godina čovječee !

Potajno se nadam da će se vratiti Sebični sam madafaka.

volim vas


03.10.2010.

Zerinčii ljubavi, sretan ti rođendan (: ♥

28.09.2010.

But, girl, I ain't somebody with lot of sympathy. You'll see ♪

Sjedim u zoru ispred ekrana k'o najveći 'nolifer' u istoriji kompjuterskog doba. Čini mi se, meni san kao osnovna ljudska i metabolička potreba ne zauzima više zavidnu ulogu u životu. U ova dva dana sam spavala (možda!) otprilike 5 sati. Samo čekam da se onesvijestim negdje na sred ulice pa završim na urgentnoj radi epiduralnog hematoma -.-



Ma šta ja ovo pričam? Ne zamjerite, molim vas.
Uglavnom, škola mi je u 8, što znači za dva sata. Slatko. Rekla bih da lucidne osobe trenutno leže za razliku od mene, spavaju za razliku od mene, normalni su za razliku od mene. Nešto nije u redu. Osjećam se k'o najveći izopačenik moderne ere (a znamo da danas ništa nije čudno..!)
Baš me nervira ovaj crveni uzvičnik, al' svejedno ga pišem kao eto da naglasim tobožnju važnost ovih riječi koje čak ni meni ne znače mnogo a kamo li nekome sa strane. Previše filozofiram.
Došla sam do inteligentnog zaključka kako možda previše pričam. Pitam se da li ljudima nekad dosadim. (oo, nemojte da mi odgovarate na ovo ...) Vjerujem da postoje situacije. Ali isto tako predpostavljam da to što pričam nije previše ubitačno. 
Gledala sam večeras prvu epizodu sedme sezone Desperate Housewives i treću epizodu četvrte sezone Gossip girl.
Znate, GG mi vuče veoma, veoma snažna i upečatljiva sjećanja, od možda prošle godine, kada sam i počela gledati sa ... uglavnom nekim k'o mi je značio mnogo, a mogli smo se poistovijetiti sa prijateljstvom protagonistkinja ove serije. Uglaaavnom, sada kad god gledam njihove novesituacije obuzme me čudan osjećaj. Kao da ja to proživljavam, mada se radnja sve više udaljava od moje realnosti. No dosta o tome;



Pomirila sam se sa činjenicama kako se ljudi mijenjaju, kako ništa ne traje vječno.
U zadnje vrijeme, sve više i više susrećem pojma frenemy - što je kao izvjesna izvedenica koja je došla od spajanja riječi friend (prijatelj) i enemy (neprijetelj); to bi trebalo predstavljati pojam koji opisuje ili neprijatelja koji se predstavlja kao prijatelj ili obrnuto. (joj i ovih amerikanaca što seru)

I to definitivno mogu da uvrstim u vokabular engleskog, i čini mi se da ću je početi češće koristiti. Mogla bih smisliti našu riječ. Prineprijatelj. (Ne)prija! NekadOrtakDanasPička?
Nah. Već sam počela halucinirati. Ko i ne bi. Jede mi se sladoled. Ma hej, sve je dobro dok se čovjek ne počne drogirati (kakve ovo veze ima ?) - ozbiljno vam kažem. Nema 'laka, teška' droga, sve je to SMEĆE! Mislim da je za mene već kasno

I'm just kiddin' ):



Joj, znate šta sam vam htjela reći? Joj u finansijskoj sam krizi, nažalost. Trebaju mi farmerke, jedan sako, možda kožna jakna, pa i nove tene ne bi bile na odmet, možda još jedne čizme, prava nadogradnja noktiju....tri dana kasnije, magična krpa za čiščenje prašine, novi cvijet za dnevnu sobu ...



ANYWAY, ovako mi brzo prođe vrijeme, pišući, samo čekam sedam sati da se počnem spremati. Fino ću da se našminkam, obučem, počešljam (oj, i to ne bi bilo loše s vremena na vrijeme učiniti...)  i tako to na tu temu

Danas sam gledala prognozu na internetu (to radim svaki dan, eto ne znam što sam to napisala al' hajd) i biće promjenljivo oblačno sa sunčanim razdobljima, u Sarajevu temp. do 20 stepeni. Eto. Ko i juče. Nije looše.
Trenutno je magla i ne vidim ništa napolju. Hajde nema veze. Eto izblebetala sam se ko kreten, niđe veze, nema poente post uopšte, joj što ovo mrzim, odoh sad, jebeš ga.



Volim vas :)

24.09.2010.

What if I had never met you...?

]

Obuzeo me onaj posebni osjećaj, znate kada gledate film koji vas toliko dojmi da ostanete zapanjeni, zatačkani, 'ušlagirani' ... (mogla bih ja ovdje nabrajati more i more različitih retardiranih pojava, ali mislim da me shvatate)

Uglavnom, film dana je Shutter Island. Ne znam, mogu vam samo reći da je Martin Scorsese jebeni genijalac. (tačnije, čini mi se, Dennis Lehane jer je po njegovoj knjizi napisan scenarij).
Neću da vam upropastim doživljaj, pogledajte ga. Ne da mi se svakako opisivati fabulu, kao da mi toga nije dosta u 'stvarnom životu'. Nedostajali su mi psihotrileri. Oni budalasti kritičari shutter island ocjenjuju sa prosječnom ocjenom 6 a ja im mogu reći da tu istu brojku mogu samo sebi da zabiju, znate već gdje.

Iako još ne mogu da vjerujem kako je ovaj film fantastično nadrealan, došla sam sebi, kad već nemam kome. uuugh, that was mean. (upravo je počeo sex i grad i sex i sex)
Jednostavno obožavam ovuuu seriju.

Moj veliki mali je u Türkiye, i znate ono, bilo nam je presavršeno da bi bilo istinito posljednjih par dana i sve nade polažem u to da tamo neće ostati dugo, da će mi se vratiti. Na koledžu je, nedostajem mu, to je sve što trebam da znam trenutno.
A predpostavljam kako mu je, duši, he's so alone.Poželim da mogu da budem s njim, kunem vam se, toliko ga volim, sve bih napustila radi njega da imam mogućnosti i da me federalna policija ne bi automatski počela tražiti kada bih otišla bez ičijeg znanja sa 15 godinaa od kuće u drugu zemlju ...

Mnogi ljudi su prethodnih, pa eto, skoro 9 mjeseci Boga mi ispirali usta sa našom vezom.
I tim prokariotama, a vjerujem da će se pronaći, mogu reći da odjebu i vrate se svojim mizernim, jednoćelijskim životima.
Dođe trenutak sveviđenja; nikom, apsolutno nikom, apsolutno ništa ne zamjeram, čak naprotiv. Svaka stvar koja mi je desila u posljednje vrijeme bila je idealno tempirana. Dođe vrijeme kad prestaneš slušati druge i POČNEŠ razmišljati samo svojom glavnom. Zašto nikada nisam odustajala od njega? Zašto sam zanemarivala loše? Zato ljudi moji, ZATO što znam koliko je divna osoba, malo iskvarena, malo pod uticajima, ali na samom pragu da ugleda svjetlost.
Haj' ovo sad zvuči k'o da je na samrti, al' zanemaaaaarimo.



I on to zna i osjećam koliku je zrelost dostigao naš odnos u proteklom vremenu.

Eh, što se tiče škole, mi to laganini, bez forsiranja, just chillin. My crew, baby. Dobih eto tri petice (bos., biologija, engleski) - i četvorku (engleski again-test-ma daj, više nego zadovoljna)
Sve to mi to ne stvara neki posebni pritisak. Jest da novoj profesorici matematike ž
elim zabit nogu u guzicu, da fiziku i dalje prezirem iz dna svoje duše, da mi je razrednica jebeno retardirana (smanjila mi je kuja vladanje već...) tješiiiim se. još maloooo, babyy, još maloooo, izabrat ćeš smijer, uživat ćeš.
Živim za to.

Šalim se.


Da imam snage i volje za dubokoumniji post napisala bih ga. I'm done. Osjećam se ok, ooook sam, biće ovo na kraju doobro.
Good luck to everyone. Bye,


22.09.2010.

Najsavršenija noć s njim, cijelo veče je naše, obožavam ga ♥

17.09.2010.

love , oh love. -.-

Ja: Eto, samo mi reci, što se mi više viđamo?
On: Zato što se volimo...

Ah, da!

17.09.2010.

da je meni da mi srce slome, sad mi ne treba. da je meni da me neko voli ko što si me voljela

Danas ja odlučnija nego ikad pozovem ga da se nađemo na petnaestak minuta kad mi škola završi, da bih završila sa njim jednom za svagda.

I završim u dva sata dugoj prelijepoj šetnji -.- Znači kunem vam se, da nije obukao onaj bijeli džemperčić svašta bih mu nagovorila

Sve mu kažem, sve, kako me iritira, kako mrzim što je takav kakav jeste, što mu je otac toliki idol i što se povodi za njim, a zna kako je završio - sam. To radi nesvjesno; Kako se pretvorio u hladnokrvnu mašinu bez emocija i da je u suštini divan momak, ali previše egoističan i neozbiljan, da ne funkcioniše u vezi, da ja to ne mogu da trpim više i bolje da završimo.

Pogleda me. Samo me pogleda (znate već ...) .
Ja se nasmijem.

Ode sve u helać.


17.09.2010.

Nedostaješ mi...

...dragi mozgu!

14.09.2010.

Ja sam ulica za tvoj povratak...između jave i sna.



Šta da vam kažem.Izgubila se smisao, izgubila se nit; čudna su stvar ove emocije.
K'o što zna svaka ptica na grani (koja čita moj blog) otišao je prvog u Tursku, i hajde konačno sam pomislila 'Imat ću vremena da ga prebolim do kraja' - kad eto ti njega za desetak dana, malo više. -.-

Kaže doći će ovih dana. Haaajd', mislim se, preživjeću i to kako sam mogla sve do sada (: Ma ne bi on bio on, kad bi sve bilo po dogovoru.
Subota uvečer, fever, napucala se ja, sredila, krenula u grad sa prijateljem jednim i Anesom svojom, furam vam ja naseljem, glava mi u oblaku, kad on se stvori ispred mene. Moja reakcija, bukvalno:






fanstastičan opis.

Zvoni mi telefon u tom trenutku, ja stojim na sred ulice, moglo me kak'o auto spucat, on mi se kezi, okreće glavu, pogleda me ono hinjski.
'Majke ti, samo mi to reci, koji ti qrac radiš u Sarajevu ? '
'Došaao ranije '

No shit ...

Potkočilo me srce, ugledah zidić u blizini, mal' se ne onesvijestih, sjedoh, pita me šta ti je, ja ga i ne čujem ba, šok. Jest' da sam se ponašala k'o da je umro pa ga ja ugledala na ulici al' opet... Ne umanjujte istančanost i slabost mog jadnog nervnog sistema.

Počela su ona zabadačka pitanja gdje sam to krenula i s kim i jao pa što sam se uredila za prijatelja, pa hoće li taj prijatelj da ga on malo posjeti (tri dana kasnije) ..Pa do kad cu ostati, pa kad cemo se mi vidjeti ??
Ja njemu samo 'Ajd dođi poljubi me'. Joj..



I onda, rekoh mu, kad se vratim vidjećemo se; A u glavi mi nešto čudno, ko neka odbojnost, ko ja i bi' i ne bi' ... I sad on to primjeti, naravno... Hajd kaže ide on u Fis, ma reko idi samo ti.. On gleda ono čudno mu, a fakat mi je bilo nekako... svejedno. Ma dobro, da je svejedno to lažem, ali kako bih opisala, previše sam povrijeđena, preeeviše, to je prešlo svaku moju granicu tolerancije, imam neku odbojnost čudnu prema njemu. I odem tako ja, vrištim Anesiiii, drago mi bilo, ona duša sa mnom se veselila, bla bla, bile u gradu, proveli se samo tako, ja na njega zaboravim skroz ..
Kad zove on rekoh ajd naći ćemo se tad i tad, ajd nađemo se mi. Pričamo, a meni tako čudno. Potpuno sam se odvikla od njega, navikla da ga nema, osjećala sam se k'o da sjedim sa strancem, da to nije onaj moj dragi i da volim jedino ideju onoga kakav je nekad bio.

-'Nije mi više isti osjećaj'
-'Molim ??'
-'Previše sam bila povrijeđena, jednostavno je teško pogledati te a kamo li šta drugo'
-'Zar je baš tako? Daj ...- uhvati me za bedro, a mene prođe jeza, kao da mi se vraća, kao da nadolazi..- 'you're my giirl'
Meni glavom samo prolazi misao šta je sve bilo, sve samo loše, ja pokušavam da pronađem simpatiju, a-a, nema teorije, čudno mi sve.
I onda, nakon nekog već vremena, počinju mi se vraćati naši trenuci, i meni sad glupo, poželjela sam da nisam rekla ništa; ko mi je kriv kad kažem sve što mi naumpadne u momentu.
Skontam da je u utorak bio sedmi, to 8 mjeseci nečega što bi možda mogli nazvati veza ili šta je već, a ja nisam ni skontala da je prošao. Nikad mi se to do sada nije desilo. Uglavnom, to smo veče bili skupa, počeo mi je puštati neke pjesme srceparajuće; jedna od njih:


I'm here without you baby
But you're still on my lonely mind
I think about you baby
And I dream about you all the time

I'm here without you baby
But you're still with me in my dreams
And tonight it's only you and me, yeah
.




Ma joj, zamislite scene, meni suze same idu, sva sam se raznježila, al' brzo me to prošlo. Sad me opet isto uhvatilo jer znam da se on nikad neće promjeniti. Tako da potpuno beznadežno sve što bi mogla da očekujem. Ubrzo ponovo ide, neka ide i neka mu je sa srećom. Još malo ću da razmislim, ali predpostavljam da dižem ruke od njega...


Btw, idem na izlet za par sati, na Vrelo Bosne, haj' šta god, samo da nema škole. Pitanje je hoću li biti u stanju hodat' budući da je sad 4 ujutro, ccc. Volim vas.

10.09.2010.

Das ist Walter.



Draga moja. Nije teško naći riječi koje bih željela iskazati ovim putem (vidiš kako nam prelazi u tradiciju), nego, teško je nekako poredati ih po važnosti jer ih je previše. Superlativi mi se vrzmaju glavom a ja bih ih sve odjednom tresnula sad ovdje, čisto onako, da ne pobjegnu. ALI to nije moj stil tako da ću ja polakooo, natenane, sad ogromnom željom da ti ponovo iskažem jednim malim sastavom koliko mi značiiiš i koliko mi je drag ovaj datum (:

Jao, pa da li se sjećaš prošle godine : vidi, vidii!!
Tad je bilo 15. Godina dana je protekla tako glatko, brzo, ni sama ne mogu da vjerujem da je prošla. No, svašta se izdogađalo. Vrijeme je velika crna kutija, vječiti paradoks pun obrtaja.
A tiii, tako divna, neiskvarena, ni trunku zla ili zlonamjerna, i ove godine kao i prethodne podjednako lijepa i izvana i iznutra. I znam da je tvoje prijateljstvo zauvijek i da bi bilo potrebno nešto previše strašno da nas razdvoji. Ali također vjerujem da se takvo nešto nikada neće dogoditi, jer izgubiti tebe bilo bi užasno. Uvijek sam najviše voljela tvoj smijeh, i takvu te naaajviše volim! Nasmijanu i veselu. Uvijek sam voljela one naše poglede kad neko neželjen prođe ili kada nekoga sretnemo. Face, tipa : -.- (bukvalno :/)
Ili kada se sjetim one wanna be JK u gradu... HAHAHAHAHAHA! Ili glavne provale 'u razdjeljak te ljubim' - i dalje se smijem kada se sjetim te scene. Svaki naš fiiiilm voliim!

Ko bi ih samo nabrojao. Prvi je bio 'Public Enemy' - sjećaš li se izjave: 'Johnny Depp i gvozdena vrata otvara!' ? Hahahahaha!
Pa 'Ugly truth' za tvoj rođendan! Vjeruješ da se i dalje sjećam onih 6 sati provedenih skupa prošle godine sa Zeri, Lamijom i Aidom :) !

i New Moon i ECLIPSE (iako si me izdala vraćajući se svom Harry-ju, svejedno ECLIIIIPSEEEEEE!!), Pisma Juliji, Get him to the Greek (HAHAHAHAHAHA)...

Ma najdivniji trenutci.
Da ne zaboravim onaj pokušaj da odemo do Vratnika, onaj cinični smijeh kretenskog vozača -.- Pa ona moja kamuflaža sljedeći put, da me ne prepozna, hahahahahaah :) !
Čokoladno mlijeko, FGR ;) Ovo ono, maca, ništa labavo ! HAHAHAHA.

I naše pričeeeee, msn, svee, 'sabahajrula.. LOL, jk, it's still night BIITCH!' - iii ostale 'lol, jk' grupe
Nadam se da ti je proradila tastatura u kući na Sedreniku
Ne znam, ne mogu popamtiti, ne mogu zapisati sve naše priče, sve naše momente. Ali ih čuuuuuvam i hvala Bogu pa te imam!

I želim ti najviše zdravlja. Ono se ničim ne može kupiti. Nakon toga ljubavi i sreće. Ljubav je potrebna svakom čovjeku, a sreća je naći je. Ti zaslužuješ samo najbolje. 



Pokušaj da u životu voliš bezuslovno, da svim silama ostvariš cilj, da svaki tvoj pokret bude uspješan, koračaj i ne dozvoli da te iko sapliće jer niko ne vredi vise od tebe. Želim ti Leila moja draga sretan šesnaesti rođendan :)
Volim te prejako!




Evo, tvoji najdraži!

09.09.2010.

Bajram Šerif Mubarek Olsun!

05.09.2010.

O M G. Gossip Girl, 4 sezona, 13. septembar, JEDVA ČEKAM.

05.09.2010.

i fucking ♥ you




Žali mi se kako mu je teško, kako mu sve nedostaje, kako je usamljen, kako bi želio nazad, kako nije mislio da će biti tako.. Realno, šta ću mu ja. Bio je njegov izbor da ode, njegov izbor da koristi priliku koju je dobio. Sam pao, sam se ubio. Neka. Nije da mu želim zlo, Bože sačuvaj, prije bih sebi poželjela nego njemu ali zaslužio je da malo propati. I voljela bih da se vrati na kraju (a). To bi bilo idealno (:
Bilo kako bilo, drago mi je što se javio. Željela bih da bude tu u rekordnom roku pa da konačno imamo normalnu vezu. Bila bi definitivno drugačija, sa manje tenzija, više predanosti, ili je ne bi ni bilo, sigurna sam u to.

01.09.2010.

Turska je spremna;



Ja ni skontala nisam da sam bila u školi; vidim ja ovo je najnoviji fazon, moram i ja napisat šta se danas desilo. Svakako sam htjela. Ljudi, ja ne znam kako ovo podnosim na nogama ovako, ali nikad se nisam osjećala odmornijom i stabilnijom.

Ti bar znaš da najjači sam kad pomisle da sam jadan...

Probudila sam se lakše nego ikad. Obukla se. Nek, neka padaju čuskije, neka me sevdah opijee... Bilo me briga, iskreno i za vrijeme i što je vani 5-6 stepeni, i što sam se zaputila prema Drveniji s odvratnim razlogom... Ništa mi nije do mozga dolazilo. Znala sam da ćemo imati bar 5, 6 časova, pomirila se s tim davno. I baš sam skulirala. Sretnem Adisu, joj ljepote, isto k'o da i nisam na raspustu bila, odmah smo se počele nešto zaebavat, a budali vazda Bajram! Došli, moje cure tamo, Anesa i Aida
, kad ih vidjeh svanulo mi po drugi put. Pozdravila se s ovim momcima, curu ni jednu iz razreda nisam ni pogledala kamo li se pozdravila. Znači boleeeeeeee nas, ne mogu svakako da gledam one levatine. Baš ne mogu. Možda nisu baš 100/100 svi, ali najveća večina. Ne mogu gledati kćerkice, princezice, čiji je najveći problem jesu li ponijeli svesku iz historije da zapišu plan i program. Gimme a break. Odjeljenska, ona srala nešto retardirana razrednica, recitovala nam onaj kućni al' školski red, nemam ni ja sama pojma o čemu se tu radi, kaže 'Ja ću vama pročitati kako se treba ponašati na dežurstvu, iako vi počinjete dežurati od sljedećeg razreda tek...' - pa GLUPAČO, ko da ne znam šta je dežurstvo. Ubiiiii se!!! Kaže, citiram 'Znači, ako vi taj dan dežurate i imate 5 časova nastave, vi moooorate ostati do kraja smjene...' MA ŠTA MI REČE, šokirana sam !
Pa dvočas matematike. -.-
 
Promijenila nam se profesorica, ova priča sebi u njedra, naka glupača. Ni meni ni Anesi se ne sviđa. Mi vam sad idemo u paketu. Joooj, kako je samo volim
♥♥
Šta dalje ono... Hm.. Jah, njemački, Paša pitala, ponavljali šatro, mi muziku slušale, 'aajde ba, šta me smaraš mislim se.
Onda sam sa istorije otišla. (na kraju i nije bilo časa)

(Što si otišla?! Jaoo, jao, pa kako ćeeš, štoo si too?) 'aaaajde tišu.

Došla oko pola 12 u naselje, pred njegovu zgradu, u 13 je krenuo iz kuće na aerodrom, let mu u 14:30 bio, i trajao sat i 50 minuta ...

...

Ovaj, pišem ovako službeno, jer zaista nemam snage. Nemam istinski. Ne želim da mislim na ovo uopće. Ne želim ni da pomislim da ćemo biti udaljeni miljama. Ne ide mi do mozga. Tek ću shvatiti tamo negdje u oktobru, znam sebe.

U oktobruu, 'biće u novembruuu', uu novembruu, 'biće u decembruuuuuuuuuu': biće boljeee, što me više ložeee, meni gore biti ne može (:

]

A on posti, duuuša, muslikan k'o fol. Nije me mogao poljubiti. Al' svejedno, bili smo zagrljeni jedno vrijeme, poljubila sam ga u vrat, (ja mislim ovo sve je gore nego sam poljubac u usta al' hajd), poželjela sretan put, nismo dugo bili možda tek dvadesetak minuta. I ja šta ću ba, ništa mu lijepo rekla nisam sastavim srceparajuću poruku, ne znam je li je pročitao, mislim da nije, pošto sam poslala u 14:20 a let mu za deset minuta, al' hajd valjda će se pročitati nekad. Ugl. poruka ide ovako:

Nadam se da nisi isključio telefon još, danas si prebrzo otišao, nisi mi dao priliku da ti kažem sve što sam htjela. Iako si sad pred sam odlazak, bez obzira što je bilo teških trenutaka i svađa ne zamjeram ti ništa iako sam ponekad znala reći da želim da ti bude kao meni, da vidiš kako je to, nisam tako mislila. Al' sve u svemu, treba biti čovjek, praštati, ići dalje. Ljudi smo, griješimo, ne treba sijati nikakvu mržnju jer to čovjeku ne pomaže već ga čini lošim. Sve će ovo jednom proći pa ko zna, gdje će nas život odvesti. Možda se i budemo smijali svemu ovome nekad u budućnosti. Tako da znaš da ti želim sve najbolje. Uvijek ću te se sjećati kao osobe koju sam nekada voljela, koju ću vjerovatno nastaviti voljeti, i koja mi je bila veoma važna u životu. Zapamti ovo, molim te, pa me se sjeti nekada. I kada ti bude najteže, samo pomisli da tamo negdje postoji osoba koja te voli i osjeća nekako to što ti osjećaš <3

I tako to...




Otišla u Kulturu na kafu sa curama, pa u Music na drugu. Otpratila Anesu do Vojničkog, vratila se... Otišla u nabavku, napravila ručak. Eto, tipičan dan za mene, pravo

Znate, mislim, haaaaaah, ja vam vako svaki dan ispraćam momka na drugi kontinent haman, i nakon dva mjeseca odem u zatvor ponovo i štaaa ćeš, ništa novo za mene..

damn !!!

dobro saam, dobroo, don't sekirli, be hairli. da Bog sačuva, al' sam ja počela gluposti pričat. Bolje da idem.

Ajd, volim vas !



01.09.2010.

A part of you has grown in me. And so you see, it's you and me together forever and never apart, maybe in distance, but never in heart.

to je napisao (: huh, sretno vam. i njemu. napisaću jedan post sutra i to bi bilo to neko vrijeme. volim vas!

31.08.2010.

See, I don't want to talk about it, the way you broke my heart, I hate so many things about you I wouldn't know where to start...

How many times have we slept side by side,
a thousand miles apart? 
And how many times have we thought we could finish something we could never even start?
How many times have I said I love you and I hate you in the same breath? 
And how many times have we tried to grab something when there was nothin'?


Noviji postovi | Stariji postovi