J'adore

Jabuke i vino čekaju, i reš prepečen tost. 7.1.2010. ♥

03.04.2011.

Mojne tako teaatralno, brate.



Neću uopšte da pišem i pravdam se, da izmišljam razloge što nisam dolazila na ovu dragu stranicu. Uživam u životu koliko god mogu, uzimam sve što mi pruža. Pokušavam se što manje nervirati, znam, nemoguće je za mene da to iskorjenim. Ali, trudim se. Treba iz života izbaciti nepotrebne osobe, koje zagorčavaju sve, koje smetaju i žele zlo. A ostaviti one vrijedne pažnje, koji te vole, iako je takvih dosta malo. Međutim, sve dok ih ima, ja sam zadovoljna i dobro je!
Posvuda, tu su ljudi željni dokazivanja, iznova i iznova, neprestano se ubacuju gdje im nije mjesto. Ili pak pokušavaju da sruše nešto što si gradio mjesecima, možda godinama. Treba imati snažnu volju suprotstaviti se takvima. Mnogim stvarima zaista treba reći 'ne'. Reći 'ne' i to zaista i ne uraditi. Same riječi su puste i nebitne, čovjek od njih samih nema ništa. Djela. E, djela su ono što te karakteriše. Ne volim kad se ljudi hvalisaju svojim posjedovanjem, ili prave da su nešto što nisu. Tim riječima sebe profiliraju, a zapravo su potpuno drugačiji. A nekad i pomislim da su se stvarne vrijednosti opasno poljuljale. Nema od toga ništa, dječaci.



Aaaali, idemo mi na vedrije teme. Pošto me dugo nije bilo, vrijeme je da dadnem opširan osvrt vizavi prethodna 2 mjesecaa koja nisam pisala.
Ja bih da ovu školu otkantam prvo. Nemate ništa protiv ? Ok. Jednom riječju: BrojimSekundeDoKrajaOvogVelikogPieceOfShitKojeZovemoŠkolom. Drugi razred me izmori do srži. Znam da su u pitanju dva mjeseca ali ljudi moji jedva izdržim. Šta bi tek bilo da učim ....
Nisam sigurna da ću proći odličnim, nisam se ni trudila za to, u prvom razredu mi se posrećilo pa sam uspjela izgurati prosjek, ali to mi je trenutno bitno isto k'o lanjski snijeg, tako da mi je parola 'mooojne tako teeatralno, braate' ... kao što i sam naziv posta kaže. Fazon je u što manjem nerviranju i čuvanju sebe. Ako sam sebe ne čuvaš, ko će da te čuuva ? :)




Kako je ovih dana vrijeme maaagično, i ja se odmah osjećam prosvjetljenom i sretnom! I baš mi raspoloženje varira. Što se mog malenog tiče, sedmog nam je 15 mjeseci. S njim je sve lijepo, mada mi dođu trenuci kada poželim da udaljim od njega. Znate, čudna sam vrlo. Dok ga nisam imala kraj sebe u tolikoj mjeri koliko sam ga željela, žudjela sam za njim, kidala se, patila. Bog sam zna koliko sam suza proplakala zbog njega. Negdje to neko bilježi. U to vjerujem. Doći će sve na naplatu. Al' o tom, po tom. Poslije takvih situacija, nakon desetina neprospavanih noći, čovjek ojača, stvori neku odbojnost prema osobi koja ga je stalno povrijeđivala. Kad ta ista osoba počne da se ponaša lijepo, (koliko god to lijepo on znao, vidim da se trudi i da daje sve od sebe), postane ti licemjerna u očima iako znaš u duši da nije. Shvatio je mnoge stvari, jako sam svjesna toga, shvatio prije svega da me voli i da ne može bez mene, i da ne mora. Odustao od Turske, našao posao, početi će da studira od sljedećeg semestra..Nadam se da će se uspjeti izvući iz krize koja ga prati godinama. Ja sam tu za njega i bit ću mu podrška, a s vremenom ću ispraviti sve ono što mi smeta kod njega i što smatram da je ružno i nepotrebno.Al' polako. Kod njega sve mora biti tako. Puno tolerancije, živaca, strpljenja. Više volim da mi je u životu kako god, nego da ga nema uopšte. On je moja prva ljubav, nadam se da će tako i ostati, bez obzira na sve njegove mane, i sve loše strane koje su se gomilale, ostajemo skupa, prebrodili smo svašta, imam novu snagu i vjeru u nas.
Inspirational speech. Hahahaha.



Što se tiče prijateljstva, moje standardno. Draga Dž., uvijek mi je bila i ostala broj jedan. Svašta smo proživjele, evo i s njom ostajem bez obzira na sve. Volim reći kako u svom životu imam i momka i curu i drago mi je zbog toga hahahaha. U mnoge ostale prijateljice sam se razočarala, ali eto, podnosi se nekako. Svoju L. sam poželjela nismo se sigurno mjesec dana vidjele; jedva čekam vikend, mojaaa si tada, da znaš ! Sva sam poletna i zadovoljna, sa mnogim aspektima svog života. Trudiću se da ostane tako.

Imam mnogo planova. Izabrati jezički smijer, da me sunce obasja, završiti drugi razred, dočeekati toplotu, ići na more, odmoriti se preko ljetnog,  napuniti baterije za treći razred. I onda u nove pobjede. Daj nam, Bože, svima snage. Mi to možemo, mladi smo, zdravi, i trebamo biti puni poleta i sreće. Dobro, ja znam da malo serem sa ovim 'volimo se i budimo sretni' ali sam skroz u tom fazonu sad, pustite me hahaha.

Volim vas. Nadam se da ćemo se vratiti u prijašnju furku, uvijek nam je to išlo najbolje. ♥.♥.